Lav Tolstoj je iza sebe ostavio dela koja koja će mu pružiti večni život. Međutim, delo o kojem se i dan danas raspravlja, jedna žena koja se i dan danas osuđuje ili brani jeste Ana Karenjina.
Ana Karenjina je ljubavni, psihološki ali i porodični roman. Ubačen je kao lektira za II razred srednje škole od njenog nastanka pa do danas, prema tome nemoguće je da se neko nije susreo sa njom.
Ana Karenjina je postala ideal svih vrlina koje treba da poseduje jedna žena, međutim zaljubljuje se u mladog grofa Vronskog i postaje ljubavnica od strane svih. Tolstoj je u ovom romanu stvorio nevinu grešnicu, ženu koja je od života želela sve, ali je i sve dala, vanvremensku, a večnu, jednu i neponovljivu, koju niko drugi nikada neće moći da zameni.

- Međutim, ostaje pitanje da li je ona kriva ili ne?
Sa strane gledišta muškaraca ona jeste kriva jer postaje ljubavnica, ostavlja muža i dete zbog sopstvene sreće. Ona je sebičan, ohola i zla. Ali ako malo bolje sagledamo situaciju, Ana je žena koja je bila osuđena na jednoličan život. Muž je bio vezan samo za posao i svoj ugled u društvu. Nikada joj nije pružao nežnost i iskazivao svoja osećanja. Kada je upoznala Vronskog shvatila je kako jedan brak treba da izgleda, koje je istinsko lice sreće i šta znači biti voljen. Osude ljudi zbog ostavljanja deteta nisu ni najmanje promišljanje. Ana svog sina nije želela da ostavi – morala je, prema tome i taj argument za osudu pada u vodu.
Kada je upoznala Vronskog mislila je da je konačno našla pravog, međutim on nije bio dovoljno hrabar da zbog ljubavi podnese istu žrtvu kao Ana. Počeo je da izlazi, da ne obraća pažnju na nju. Žena koja je žrtvovala sve postaje zanemarena i izlaz iz te situacije vidi samo u samoubistvu.

Da li je ovaj njen čin za osudu? Ne, on je lekcija svim ljudima da ma šta god neko uradio ne treba mi da mu sudimo. Bog je iznad nas. Prema tome ko god osudi Anu ili se nikada nije usudio ili nije pročitao roman ili je veći grešnik od nje!